Ona se zvala u srcu i na jeziku naših djedova Građanski. Naši očevi tu ljubav kao i mi vežemo uz ime Dinamo. Zasto je bilo tako?
1945. Zagreb je (zavisi iz kojeg ugla gledate) oslobođen ili pao. Kako god bilo - u Zagreb su ušli divljaci. Ne ljudi, ne vojska, nego-divljaci.
Jedinice NOVJ-a sastavljene od Hrvata i pod vodstvom generala Ivana Šibla ostale su na domak grada dok je "maršal koji je rasplaka Poljud" pustio da srpske horde vođene  Kočom Popovićem uđu u Zagreb i umarširaju po drugi put u svojoj povijesti do Jelačić Placa. Nikada nećemo doznati koliko su ljudi toga i idućih dana ti prerušeni četnici poklali i poubijali po Zagrebu.
U Vijesniku (koji je tada  počeo izlaziti) na zadnjoj stranici sitnim slovima nalazili su se spiskovi streljanih sa  zastrašujućim dodatkom..nastavlja se.
Kao i ti ljudi, nestalo je mnogo toga što je život Zagrepčana činilo njihovim. I Jelačić Plac je nestao, preimenovan je.
Žrtve su postali i svi zagrebački nogometni klubovi. Igrajuči prvenstva u periodu od 1941.-1945. svi su bili osuđeni na kolektivnu propast. Svi su bili krivi jer su im ondašnji "osloboditelji" izrekli presudu...obrane i postupka nije bilo.
No Zagrepčani, iako tihi ljudi svoju snagu znaju pokazati na najbolji mogući način koji primjenjuje ljudska vrsta. Preživljavanjem. Ubijani, klani, zatvarani i mučeni, oni su preživjeli. Preživio je Jelačić Plac, makar su ga 40 godina zvali tuđim imenom, znale su kumice kamo idu i iznad kojeg je placa Dolac. Jelačić Plac je u duši i na jeziku svakog Purgera živio i doživio povratak. I imena i Bana.
Nitko u Zagrebu nije imao izbor. Samo želju - preživjeti.  

Dinamo je nastao od ljudi privrženim Građanskom. Dinamo je nasljedio boju, igrače i  trenera Građanskog. Dinamo je u početku i igrao na stadionu Građanskog. Kasnije je i svoj grb napravio po uzoru na grb Građanskog. Svi koji su navijali za Građanski (a ne kaze se uzalud: "ljudi rijetko vole istu ženu cijeli život, ali istinski se navija samo za  JEDAN klub. Tu nema varanja, razvoda ni promjena.") nastavili su navijati za Dinamo. Dinamo je bio Građanski. Tako je i Građanski uvijek ostao u srcima ljudi koji su navijali za njega.

Mnogi pišu povijest, ali ljudi pamte. Znaju. Ovo je istina. Naravno ovo ne pišemo zbog "njih". Oni i njihove ZG podružnice imaju svoju povijest, u ratu su bili na pobjedničkoj strani, igrali su s Kočinim partizanima utakmice na slobodnom teritoriju, zastupali ih pred svijetom. I onda kad je njihova kama klala po Zagrebu. Neka, mi smo im oprostili, ali oni nama nikad neće oprostiti jedno.
To sto smo bili uvijek na vrhu. Gradjanski je uz BSK najvise (5) puta bio prvak stare Jugoslavije.
Jugoslavija (Beograd) 2 puta kao i Concordia iz Zagreba i Hajduk iz Splita. Jednom je to bio famozni HAŠK.

Nakon Rata Građanski je kroz Dinamo prolazio golgotu. Najbolji igrači odvođeni su u Beograd, slani na odsluženja vojnog roka kad ih je klub najviše trebao, sudačke nepravde  bila su svakodnevica. Bilo je i paradoksalnih situacija kad je Dinamo na gostovanju u Crnoj Gori pobjedio 3:2. Po povratku u Zagreb saznali su da je sudac, pod prijetnjama lokalnih političkih vođa izmjenio zapisnik, konstatirao da je pobjednicki gol postignut poslije 90. minutei registrirao utakmicu
2:2!

No Purgeri ne kukaju puno. Šute, trpe i bore se. Tako je Dinamo postao svetinjom. Ikonom Hrvatstva.

U međuvremenu rađale su se nove generacije navijača. Dinamo je bio ime koje su znali, a Građanski su voljeli zbog priča svojih očeva i djedova. 1990. svaki navijač bi to ime prihvatio natrag bez problema, tako se i skandiralo.
Onda je krenula politika. Opet se o voljenom klubu odlučivalo bez da se pita one koje se jedino i smjelo pitati, one koji ga vole. Počeli su se izmišljati hibridi, natjecalo se u dodvoravanju predsjednku.
Narod je rekao - dosta. Ostati ce Dinamo. NIKAD se Dinamo nije u mojoj kući ni u kući bilo kojeg Dinamovca zvao Croatia ili HASK-Gradjanski. Nakon duge i  bespoštedne borbe, opet je purgerski duh nadvladao silu. Vratilo se ime. 

To je naša povijest i na nju moramo biti ponosni. Drugi će je pljuvat i omalovažavat, ali uvijek će ostati istina koja će ih vječno žuljati. Dinamo je uistinu največi, najtrofejniji i najhrvatskiji nogometni klub. Od 26. travnja 1911. do danas.

Sretan ti rođendan!