|
Motivirani neviđenom medijskom hajkom na jednu podgrupu, kao i grupu u cjelini, osjećamo potrebu iznijeti par stavova u vezi smrti navijača Frane Despića.
Za početak bismo mogli iznijeti činjenično stanje. Frano Despić je ubijen nožem od strane alkoholizirane starije osobe. U tjednu nakon ovog ubojstva novinari su od ubojice napravili žrtvu, dok su osobu koja je ubijena pretvorili u zločinca. Aleksandar Koprenica je iz kuće izašao naoružan nožem s namjerom da se napije u parku. Zašto je on uzeo sa sobom nož? Pretpostavljamo da nije imao namjeru rezati sir.
Što razlikuje dvojicu spomenutih mladića? Naravno, jedan od njih je pripadnik navijačke skupine Bad Blue Boys, dok drugi samo izlazi iz kuće naoružan nožem. Naravno, osoba naoružana nožem nije kriva zato što je ugasila jedan mladi život, već je Frano Despić "dobio što je zaslužio". Iako nitko od novinara to nije ovako formulirao, to je generalna poruka.
Općenito u Hrvatskoj postoje dvije vrste problema. U jednu skupinu bismo mogli ubrojiti inflaciju zbog koje svaki mjesec živimo sve lošije, korupciju u policiji i sudstvu, lošu i neprofesionalnu vlast, visoku nezaposlenost i niske plaće, umirovljenike koji preživljavaju kopajući po kontejnerima, odlazak educiranih radnika u inozemstvo i tako dalje...
S druge strane imamo "probleme" kao što su privatni život Gorana Ivaniševića, zdravstveni sustav Ugande, tvrdnje marginalnog slovenskog političara, tko je koga tračao u Big Brotheru i tako dalje... U ovu skupinu možemo navesti i navijače, koji su također jedan od kanala na koje korumpirani političari, pripadnici MUP-a i novinari mogu prebaciti pozornost javnosti kada im ne odgovara da se razgovara o stvarnim problemima našeg društva.
U nastavku hajke na pripadnike navijačke skupine Bad Blue Boys na internetu se pojavio mail kojim pripadnici nekih sub-kultura upozoravaju jedni druge na pripadnike navijačke skupine Bad Blue Boys. S druge strane, u novinama čitamo kako "Boysi prijete" pripadnicima drugih sub-kultura. Molimo cijenjene novinare da imenuju te navijače, daju nam audio-zapis te prijetnje i ostali materijal koji prati zaključak potkrijepljen nečim toliko kredibilnim kao što je jedan e-mail. Možemo prihvatiti da je o nama nametnuta percepcija huligana, agresivaca i kriminalaca. No s druge strane, nebrojeno puta smo pomogli jedni drugima u trenutcima potrebe, nebrojeno puta smo organizirali darivanja krvi i slične akcije. Pitamo se zašto iste niste popratili jednakom pažnjom kao i ove izdvojene incidente. Koliko ljudi je poginulo u narodnjačkim klubovima, a koliko na tribini? Koliko su pripadnici te sub-kulture doprinjeli našem društvu, a koliko Bad Blue Boysi? Kao primjer ovakvog ponašanja objektivnih novinara mogli bismo navesti emisiju Nove tv "10 do 8". Voditeljica sa objektivnim stavom da su agresivci i huligani napali jadnu (možda da ponovno napomenemo nožem naoružanu) dječicu od 23 godine je u emisiju pozvala načelnika policije koji ima sposobnost predviđanja budućnosti (jer kako bi drugačije predvidio sudsku odluku o krivnji u incidentu) i sociologa koji se sa njima nije složio pa je samim time marginaliziran. Kao dodatak ovoj emisiji u kojoj su nesumnjivo bile zastupljenje obje strane u incidentu, pušten je prilog u kojem novinarka biva odbijena od ljudi koji su bili na sprovodu Frane Despića. Ista novinarka koja cijeli tjedan proglašava njihovog preminulog prijatelja kriminalcem je očekivala kooperativnost i razumijevanje od onih koji su upravo bili na posljednjem ispračaju njihovog ubijenog prijatelja?
Da sumiramo, novinarka koja strvinari nad smrti jednog 18-godišnjeg mladića si uzima za pravo postaviti se kao moralna vertikala i osuđivati sve navijače da su zločinci. Ista novinarka koja se tjedan prije bavila ljubavnim životom Gorana Ivaniševića, a tjedan prije brakom Vlatke Pokos. Da se ne nalazimo u ovako tužnim trenutcima za sve koji su ikad bili dio naše skupine, mogli bismo se od srca nasmijati ovakvom licemjerju i demagogiji.
Apeliramo na sve medije da puste Franinu obitelj i prijatelje da u miru tuguju za svojim prerano preminulim prijateljem, bratom, sinom i bratom s tribine, te da se počnu ponašati u sukladnosti sa etičkim normama koje njihove struka nalaže.
Zaključno, pozivamo na sve one koji se predstavljaju kao navijači Dinama da se ponašaju sukladno nepisanim navijačkim pravilima i standardima, te da razmisle na koji način prezentiraju našu grupu u javnosti. Ne dajmo onima koji žive od omalovažavanja naše skupine i postavljanja krivih pretpostavaka o navijačima ni najmanjeg povoda da pišu o nama kao kriminalcima i propalitetima. Pokažimo zašto smo ponosni na ime iza kojeg se okupljamo svake subote na tribini.
|
