Uvodno, željeli bismo se ispričati načelniku krim-policije g. Bijeliću, iako je za nas navijače u emisiji "Otvoreno" napravio koliko niti jedan policijski službenik još od vertikala-horizontala-spirala Kirina, što se nećemo složiti s njegovim stavovima i "činjenicama", koliko god on to ne dozvoljavao. Osjećamo se obaveznima iznijeti neke činjenice koje su nepobitne i višestruko potvrđene, a nažalost nedovoljno istaknute i publicirane od strane medija. 
 

 
Naš prijatelj Mario Galić je po policijskoj verziji događaja sat i trideset minuta sjedio u postaji sa prostrijelnom ranom koju mu je nanio policijski službenik. Iako imamo informacije kako se radilo i o dužem periodu, vjerovat ćemo policijskom izvještaju. Prema pravilniku o policijskom postupanju, svakom građaninu prema kojem su primjenjena sredstva prisile policijski službenik ima obavezu organizirati liječničku pomoć "bez odgode" ukoliko ima vidljive ozljede, a ponuditi organiziranje liječničke pomoći ukoliko nema vidljive ozljede. Smatramo da je 90 minuta pozamašna odgoda, a čak i da je imao nevidljivu prostrijelnu ranu kako tvrdi policija, dužni su mu osigurati liječničku pomoć koju je tražio. Policija to nije učinila, te tražimo da se protiv svih policijskih službenika koji su bili u kontaktu s ozlijeđenim navijačem pokrene disciplinski postupak zbog kršenja pravilnika o policijskom postupanju.  
 
Također, smatramo težom povredom inteligencije bilo kojeg građanina Republike Hrvatske tvrdnje kako policajac nije primjetio da je upucao čovjeka (ili alternativno tražimo da se policijski službenik u pitanju, a kojem ne znamo ime iako su objavljena imena svih navijača koji su viđeni u krugu 20 metara od nereda, podvrgne psihološkom testiranju i utvrdi njegova mentalna sposobnost za obavljanje dužnosti ukoliko može upucati čovjeka sa 30 centimetara i to ne primjetiti), da ostala četvorica policajaca u autu nisu primjetila da im je kolega upucao čovjeka sa udaljenosti od trideset centimetara, te da niti jedan od policijskih službenika nije primjetio da čovjek krvari od prostrijlne rane. Nažalost, za povredu inteligencije ne postoji zakonska kazna, vjerojatno zato što bi to bio poslijednji zakon koji bi Sabor izglasao prije permanentnog nedostatka kvoruma. 
 
Utvrđivanje krivnje za nerede nije naš posao, niti je posao MUP-a, pa se u raspravu oko toga tko je prvi počeo nećemo upuštati. Mi vjerujemo u pravosuđe, koliko god puta nas iznevjerilo i nadamo se da će ovaj put utvrditi stvarne krivce i kazniti sve koji su prekršili zakone na Dinamovom stadionu i oko njega. I one u trapericama i one u kacigama.  
 
Ono što je naš posao je da kao udruga koja okuplja navijače Dinama upozoravamo na kršenja ljudskih i zakonskih prava navijača, a i svih ostalih koji su se našli na stadionu. Djelatnici MUP-a kao sredstva prisile na raspolaganju ima tjelesnu snagu, palicu, sredstva vezivanja, službenog psa, službenog konja, vatreno oružje, mlazove vode i posebna oružja i eksplozive. U niti jednom od zakona i pravilnika ne daje se za pravo djelatnicima MUP-a da prema građanima koristi sredstva kao što su potrgana stolica, bengalka ili topovski udar, a postoje video-snimke koje dokazuju kako je upravo ova sredstva policija primjenila na stadionu. Tražimo da se svaki policijski službenik za kojeg se utvrdi da je koristio navedena sredstva, a i sva druga koja nisu zakonski propisana, podvrgne disciplinskom postupku, te primjereno kazni.  
 
Nadalje, pravilnik o policijskom postupanju kaže:  
 
"Uporaba palice je teži oblik uporabe tjelesne snage. Policijski službenik neće uporabiti palicu prema djeci, trudnicama u vidljivom stanju trudnoće, starijim i vidljivo bolesnim ili nemoćnim osobama, duševnim bolesnicima i težim invalidima, osim ako takva osoba izravno ugrožava život policijskog službenika ili druge osobe. Policijski službenik u pravilu neće uporabiti palicu prema osobi koja pruža pasivni otpor, osim ako se takav otpor ne može svladati na drugi način." 
 
Postoje također video-snimke koje dokazuju kako su policijski službenici palicu primjenili prema više osoba koje su sjedile i za koje se može nategnuto argumentirati od strane policije kako su pružale pasivan otpor. Mislimo kako je pasivan otpor tih ljudi mogao biti svladan i na drugi način - na primjer drevnom metodom "dizanje i premještanje" koja bi rezultirala daleko manjim ozljedama za te osobe, što mora biti cilj svake policijske intervencije. Tražimo da se svaki policijski službenik za kojeg se utvrdi da je primjenio palicu prema osobi koja pruža pasivan otpor podvrgne disciplinskom postupku, te primjereno kazni.  
 
Događaji o kojima se najmanje piše, a smatramo da su najteža povreda svih civilizacijskih normi, zakona, pravilnika i ljudskih prava su oni koji su se događali u "rotoru" Dinamovog stadiona. Ne onom gdje je policija regulirala promet prema Sesvetama, nego onom na kraju sjeverne tribine po kojem se posjetitelji spuštaju prema ulici. U tom dijelu stadiona policija je zatvorila oba izlaza i krenula planirano i bez ikakvog direktnog razloga sustavno "primjenjivati policijsku palicu" iliti pendrečiti sve koji su se našli u sredini. To je naravno rezultiralo stampedom u kojem su ljudi gazili jedni po drugima, premlačivani su ljudi koji su ležali na podu. Popularno je danas naglašavati kako se radilo o ženama, djeci i starcima, ali pitamo se je li to uopće bitno? Znači li to da se policija može osvećivati svima koji nisu žene, starci i djeca?  
 
U ekstremu situacije su ljudi nagurani na staklena vrata dok ona nisu pukla, te su premlačivani dok su ležali razrezani u krhotinama stakla. Ondje se radilo o izravnom ugrožavanju života više od tisuću ljudi, te samo srećom nije došlo do težih posljedica. Treba li do njih doći kako bi policijskoj brutalnosti došao kraj? Kada je policija zaključila da je bilo dovoljno osvete za jednu večer, svima je udijelila pozdravni pendrek na izlazu, kako bi shvatili poruku dana. Ako ste mislili da je to sve, nažalost nije.  
 
Na Maksimirskoj i okolnim ulicama počela je nova runda nasilja prema svima koji su se tamo našli. Policija je tražila i premlačivala sve koji su izgledali kao da su mogli biti na utakmici. Ako ste se našli u kafiću pokraj stadiona, automatski ugrožavate zdravlje i život interventnog policajca, te vas on ima pravo premlatiti pendrekom. Ukoliko ste slučajno sjedili u parku, otključavali auto, kupovali cigarete na benzinskoj ili čekali tramvaj ugrožavate njegovu sigurnost. Ovakva samovolja policije nije viđena niti u daleko gorim režimima od našeg, gdje iako je ovakvo ponašanje dozvoljeno, još uvijek je potrebna zapovijed da se ono provede. Pretpostavljamo da je njihova policija ipak zadržala dozu ljudskosti, te da ne uživa u sadističkom iživljavanju nad građanima poput naše.  
 
Zanimljiva nam je i policijska politika o objavljivanju službenih snimaka sa utakmice. Od svih snimaka za koje policija tvrdi da postoje, onu na kojoj je zabilježeno teško ranjavanje interventnog policajca i na kojoj se vidi počinitelj tog djela još nismo vidjeli. Iako policija tvrdi da ona postoji. Pretpostavljamo da bi svi trebali vjerovati na riječ čovjeku koji može potpuno hladno izjaviti kako je navijaču s prostrijelnom ranom pomoć pružena "već" nakon sat i pol. Također ćemo mu vjerovati na riječ kako u policijskom postupanju nije bilo prekršaja i prekoračenja ovlasti, iako nikakav postupak kojim bi se to utvrdilo nije proveden. Tražimo da policija objavi potpune snimke sa utakmice, a posebice dijelove prije i poslije intervencije koju su proveli na istočnoj tribini, s obzirom da nam do sada objavljene snimke djeluju kao vrlo umjetnički izrezane i limitirane. Tražimo da policija objavi snimku iz "rotora" stadiona, iako vjerujemo da službenici koji su radili na snimanju potpuno slučajno nisu bili ni blizu tih događaja. Molimo Mup da se prestane igrati režisera i dostavi javnosti potpune, kontinuirane i iscrpne snimke događaja, kako bi se svi uvjerili u istinitost njihovih tvrdnji. 
 
Nedavne pretrese stanova i udruga smatramo posebno smiješnima, iako trošenje proračunskih resursa na takve stvari nikome ne bi trebalo biti smješno. Naime, policija je u stanovima našla "dva pištolja nalik na plinske", nekoliko dresova, nož i bokser. Zamislimo tek da je policija pretresla vrtić i našla nekoliko plastičnih pušaka nalik na automatsko oružje, nekoliko plastičnih vozila nalik na tenk i štednjak nalik na bacač plamena. Ili tek da su pretresli restoran i našli noževa za cijelu tribinu. Sjećamo se vremena kada je posjedovanje Dinamovog dresa bilo kazneno djelo, ali smo do sada živjeli u uvjerenju kako su ta vremena prošla. Očito nisu. Štoviše, policija je proširila djelovanje i na šilterice. Lijepo je znati da su napredovali i kvalitetno potrošili naših dva ili četiri posto "harača". Eto, čak rade i na dizanju kvalitete zaposlenih nabavkom policijskih konja. 
 
Lijepo je također znati da su iz legla kriminala, poznatijih kao prostorije Kluba navijača Bad Blue Boys u Zvonimirovoj i Udruge navijača Dinama u Draškovićevoj odstranili potencijalno opasne predmete poput bubnjeva, palica za iste, registra članova i njima nepoznatih četvrtastih papirnatih objekata koji se u uličnom žargonu nazivaju knjigama. 
 
Željeli bismo podsjetiti vlast koja nas iskorištava kako bi skrenula pozornost s socijalnih nemira, niskog standarda i isposlovala proširenje policijskih ovlasti jer znaju kako smo svi zajedno srušili dvije diktature prije njihove.  Izgleda da je 2010. došlo vrijeme da se ruši još jedna. No, danas su se oružja promijenila. Zato pozivamo sve naše članove, a i one koji to nisu da podnesu prijave protiv policije koja je prekoračila svoje ovlasti u intervenciji prema njima. Pravna država je danas naše oružje. Pozivamo Vas da snimate i fotografirate koliko ste to u mogućnosti svako policijsko postupanje koje smatrate nekorektnim. Internet i mediji su danas naše oružje. Pozivamo Vas da ne dajete za pravo onima koji nas žele ugasiti i zatvoriti nepromišljenim akcijama ili napadima na policijske službenike. Iskoristimo njihovu agresivnost i krvoločnost kao naše oružje. Jedno oružje koje smo nekad imali, nije se ni do danas promijenilo. To je naše zajedništvo u trenucima kada je ono bilo najpotrebnije. Nakon 1. svibnja 2010. više ne postoje Bad Blue Boysi i Torcida, ne postoje Armada i Kohorta, ne postoje casualci i ultrasi. Vrijeme je da stanemo jedan uz drugog, kao što smo stajali u puno težim vremenima, kao što smo stajali u Vukovaru prošlih godina i dokažimo da u ovoj borbi postoje samo pravda i nepravda, represija i ljudska prava. To će biti naš stav, naša izjava. Mi protiv njih. A mi uvijek pobjeđujemo. 

Comments

Add New Search

costa   | 78.1.185.xxx | 2010-05-08 09:14:07 Dobar članak,znam kod koga je sljedeći pretres stana !

icobbb   | 93.136.95.xxx | 2010-05-08 14:36:13 svi skupa,ujedinjeni protiv terora!

Only registered users can write comments!

Powered by !JoomlaComment 3.12

Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved.